
Liga nacija prošla je za ovaj ciklus. To je barem dobra vijest.
Ovaj format, u kojem su spojene utakmice koje su se prethodnih sezona igrale u septembru i oktobru, pokazao se kao veoma loša ideja. Četiri kola Lige nacija, selektori koji tek preuzimaju reprezentacije i pokušavaju da pripreme ekipu, a zatim utakmice u terminu od 20:45, kada istovremeno imamo tri ili četiri velike utakmice.
Liga nacija, koju su ove sezone spojili od utakmica koje su prethodno bile raspoređene u dva termina, pokazala se kao potpuni promašaj ako zanemarimo nekoliko kvalitetnih utakmica.
Timovi su u različitim fazama.
U vremenu kada smo mogli gledati Ligu prvaka i domaće lige, koje bi se podigle na još veći nivo, mi smo udovoljavali nečijem hiru i pratili reprezentacije u kojima selektori tek pokušavaju da uspostave određeni nivo. Neki tek debituju, neki još uvijek traže najbolja rješenja, dok neki već briljiraju, kao što su Španija i Engleska i Nizozemska.
Summerville je sjajno krilo koje nameće veoma visok nivo bez puno grešaka. On je dio neke nove Nizozemske, koja je sjajna i na veoma visokom nivou. Nova Nizozemska igra preko krila, uz ključni uticaj Summervillea. Xavi je smislio nešto potpuno novo, što funkcioniše i već u ranoj fazi nudi mnogo. Nizozemska može biti prezadovljna.

Ono što je posebno nejasno jeste zašto smo gledali četiri kola Lige nacija u Evropi, dok su reprezentacije koje nisu iz Evrope igrale prijateljske utakmice.
Četiri utakmice, a zatim skoro mjesec dana pauze. To je gotovo kao Svjetsko prvenstvo, koje je ove sezone bilo rekordno dugo. Spajanje utakmica natjeralo je mnoge selektore da u kratkom periodu urade ogroman posao, a do kraja kalendarske godine imamo još samo jednu reprezentativnu pauzu – onu u novembru.
Naredna pauza poslije toga je tek u martu sljedeće godine. Zato se postavlja jednostavno pitanje: šta su selektori ovdje uigravali kada će u martu 2027. godine u reprezentacije doći potpuno drugačiji igrači?
Kada govorimo o reprezentacijama, Belgija je bila dobra sve do poraza od Francuske. Nizozemska može jako puno sa mladim Xavijem.Španija je na početku ovog ciklusa briljirala. Engleska se najviše podigla od ljeta i Svjetskog prvenstva i upravo je ona najviše napredovala.

Njemačka je bila jako neubjedljiva, a Klopp je tek počeo, pa je testirao različite stvar međtuim nivo Njemačke repprezentacije nije visok u ovome trenutku. Italija ponovo ima veoma jakog selektora na klupi. Francuska je dobila jako puno sa Zidanom, koji igra 4:3:3 veoma interesanto.
Hrvatska nije niti blizu najboljih ekipa. Njihov let je završen. Portugal je bez Ronalda svjetska ekipa. Danskoj nedostaje smirenost. Švedskoj treba Isak i ne trebaju joj povrede.
Haalandov rast je stao i u reprezentaciji. Ušao je u neefikasnost i sa ekipom i sa reprezentacijom. Promašuje zicere svakodnevno i u budućnosti će to biti indikativno.

Švajcarska je sjajna, a Bosna i Hercegovina je buduća velika reprezentacija.
Dakle, dobili smo različite priče i reprezentacije koje se nalaze u potpuno različitim razvojnim fazama.
I upravo tu dolazimo do najvećeg paradoksa ovog formata.
Liga nacija ima svoju svrhu. Ona nudi veliki broj kvalitetnih utakmica, odnosno utakmica u kojima igraju kvalitetni protivnici. To se ne bi moglo u istoj mjeri dogoditi u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo jer se grupe izvlače prema koeficijentima.
Imamo veliki broj kvalitetnih utakmica, a selektori mogu da probaju i isprobaju stvari koje možda neće funkcionisati. Veliki tempo utakmica i četiri kola pomogli su i lošijim reprezentacijama, koje na taj način mogu da napreduju kroz niže lige Lige nacija. Kontinuitet utakmica i međusobni dueli pomogli su tim ekipama.

To je ono što Ligi nacija daje smisao.
Ali problem je termin i način na koji je sve spojeno.
Engleska je reprezentacija koja je najviše napredovala od ljeta, a ono što nas raduje jeste činjenica da su utakmice iz oktobra već odigrane. Nećemo gledati još dva ovakva ciklusa, nego samo jedan.

Jer ono što se desilo ove jeseni pokazalo je koliko je loša ideja bila spojiti utakmice koje su ranije bile raspoređene u septembru i oktobru.
Umjesto da gledamo Premijer ligu Engleske i ostala domaća prvenstva, dobili smo četiri reprezentativna kola u veoma kratkom periodu. I to u trenutku kada su mnoge reprezentacije tek počinjale da rade sa novim selektorima.
A posljedice ćemo tek gledati.
Postoji veliki broj igrača koji tri sedmice nije trenirao u klupskom sistemu. Zbog toga će kikseva u odbrani biti jako puno, a tempo fudbala u narednom periodu može biti u padu.
Neuigranost će posebno smetati Tottenhamu, Chelseaju i Manchester Unitedu, čije će odbrane trpjeti.

I zato se vraćamo na početak.
Liga nacija ima svoju svrhu sve dok gledamo velike utakmice. Liga nacija nudi sličan kvalitet protivnika u svakom kolu i nekoliko utakmica sa velikim imenima koja mogu ponuditi jako puno. Ozbiljnost Lige nacija daje selektorima mogućnost da kombinuju. Neki uvijek igraju u najjačem sastavu, dok drugi pokušavaju različite stvari.Kvalitetne reprezentativne utakmice imaju svoju vrijednost. Ali ovakav format, koji nas je odvojio od Premijer lige Engleske i ostalih domaćih prvenstava, bio je potpuni promašaj.
Nivo fudbala u ligama mogao je danas biti značajno viši da nije bilo ove promjene.
Ovakav format Lige nacija nije donio dovoljno da bi opravdao ono što nam je oduzeo.
Potpuni promašaj je ovaj format Lige nacija u septembru i oktobru.