Srećko Šijaković Ne poštujem Marcela Bielsu kao trenera. Ne volim njegov fudbal i ne cijenim njegov trenerski rad. To je moje mišljenje i na njega me niko ne može niti će natjerati da ga promijenim.
Ipak, postoji jedna stvar koju mu nikada neću osporiti. Njegov motivacioni govor iz 2019. godine jedan je od najimpresivnijih govora koje sam ikada čuo. U njemu je pokazao karakter, iskrenost i dubinu razmišljanja. Kao čovjek ostavlja snažan utisak, ali to nije dovoljno da bih ga smatrao velikim trenerom.
On nema konkretne trenerske uspjehe u vidu trofeja, niti način na koji njegove ekipe igraju dugoročno garantuje uspjeh. Ipak, medijski on svo vrijeme ima savršenu reputaciju koja ga svrstava u samu elitu, bez realne ocjene njegovog rada u vidu trenerskih uspjeha i dugoročnog napredka.
„Taktičke slabosti Marcela Bielse“.
U modernom fudbalu trener se na kraju procjenjuje prema onome što njegove ekipe ostvaruju na terenu. Ideje, filozofija i način razmišljanja imaju vrijednost samo ako donose rezultate. Upravo tu imam najveći problem s Bielsom. Njegov fudbal često izgleda zanimljivo, ali previše puta nije bio dovoljno efikasan kada je bilo najvažnije. Njegove ekipe znaju dominirati određenim periodima utakmice, ali isto tako prečesto gube kontrolu, prave iste greške i ostaju bez rezultata u susretima koje su mogle dobiti.
Zbog toga ne razumijem gotovo kultni status koji Bielsa uživa u dijelu fudbalske javnosti. Brojni komentatori i mediji predstavljaju ga kao revolucionara čiji rad zaslužuje gotovo bezuslovno divljenje. Po mom mišljenju, takva slika nije u skladu s njegovim rezultatima. Inteligencija, originalnost i zanimljive ideje ne bi smjele biti važnije od onoga što trener ostvaruje na terenu.
Nije me impresionirao u Leeds Unitedu, niti me impresionira kao selektor Urugvaja. Sjećam ga se kao selektora Čilea na jednoj velikoj smotri.
Izostanak ključnih uspjeha kod Bielse.
Međutim, kada je najpotrebnije, ekipe koje vodi Bielsa s klupe gotovo uvijek zastrane i izgube ključne bitke koje odlučuju njihove ciljeve i realne domete.
Njegove ekipe mešutim često ostavljaju utisak da mogu mnogo više nego što na kraju zaista ostvare. Zbog toga ga ne mogu svrstati među najveće trenere svoje generacije, bez obzira na to koliko ga drugi hvalili.
Ipak, bilo bi nepošteno ne priznati ono što je očigledno. Marcelo Bielsa je izuzetno inteligentan čovjek. Njegovo razumijevanje fudbala, način na koji razmišlja i govori o igri izdvajaju ga od većine njegovih kolega. Smatram ga jednim od najinteligentnijih ljudi u svijetu fudbala.
Ali inteligencija nije isto što i trenerska veličina. Zbog toga mogu poštovati Marcela Bielsu kao izuzetno inteligentnog čovjeka, dok ga istovremeno ne cijenim kao trenera čiji rezultati opravdavaju reputaciju koju danas ima.
Smatram da je riječ o medijski izgrađenom narativu koji je godinama stvaran oko Marcela Bielse, predstavljajući ga kao gotovo neprikosnovenog stručnjaka. Po mom mišljenju, taj imidž daleko nadmašuje ono što je ostvario na terenu. Upravo zato ne dijelim oduševljenje koje veliki dio fudbalske javnosti ima prema njegovom trenerskom radu.
About the Author
