Glavno obilježje ovoga prvenstva: Ekipe koje se protiv velikih protivnika isključivo brane
Srećko Šijaković Glavno obilježje ovoga prvenstva su male ekipe koje se sam brane protiv dominantnijih i večih reprezentacija. Njihova taktiva i taktički odbair jeste da se konstano i stalno brane svim silama i na sve načine. Dok protinik uzima loptu i pruezima rizik.
Odbrana svoga gola njihov je isključivi taktički odabir.
Bez rizika i razvijenih ofanzivnih fudbalskih elemenata i kvaliteta oni ne mogu zabiti gol iz otvorene igre.
Radi se o ekipama bez ikakvog sistema, bez repa i glave, koje protiv jačih protivnika biraju isključivo da se brane, bez ikakve ideje prema naprijed. Većina tih ekipa već je ispala sa ovog prvenstva jer ovakav način igre troši ogromnu količinu snage tokom 90 minuta.
Ljeto u Americi dodatno iscrpljuje igrače, a ekipe koje su se isključivo branile nisu razvile svoj ofanzivni potencijal i zbog toga su eliminisane.
Panama i Gana, oba protivnika Engleske u grupnoj fazi, napustili su takmičenje. Kako se prvenstvo igra tokom ljeta, ovakve manje reprezentacije već nakon 70. minute ostaju bez snage jer su se cijelu utakmicu branile, trčale iza lopte i zatvarale svaki mogući prostor.
Engleska je u grupi igrala protiv dvije ekipe koje su joj prepustile posjed i konstantno se branile.
Obje su sada van turnira, dok Engleska igra četvrtfinale protiv Norveške.
Dešavalo se da Newcstale i Aston Villa odigrraju dvije akcije na utakmicu i da pobijede Chelsea u Premijer Ligi.
Premijer Liga Engleske je nešto drugo u odnosu na Svjetsko prevenstvo!
Dešavalo se u engleskoj Premier ligi da Newcastle pobijedi Chelsea rezultatom 1:0 uprkos tome što je Chelsea imao više od 30 šuteva, dok je Newcastle praktično iskoristio jednu priliku. Dešavalo se i da Ollie Watkins postigne dva gola protiv Chelseaja iz dvije prilike Aston Ville.
Međutim, to se događalo tokom zime u Engleskoj, kada su vremenski uslovi potpuno drugačiji i omogućavaju ekipama koje se brane da fizički izdrže takav ritam.
Klima u SAD-u. radi za favorite.
Ljeto u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku čini terene mnogo suhljim, bržim i fizički zahtjevnijim. Danas je sunce, visoke su temperature i ekipe poput Paname i Gane fizički padaju mnogo brže. Urugvaj se takođe često branio, kao i Bosna i Hercegovina.
Već oko 70. minute vidi se da ekipe koje su se samo branile fizički padaju i postaju lak plijen izjavio je selektor Belgije Rudi Garcija nakon što je njegova reprenactacije izbacila Sengeal.
Ako cijelu utakmicu ne igraju s loptom prema naprijed i samo se brane fudbaleri te ekipe ne mogu ni zabiti jer ne znaju kako jer je lopta sve vrijme bila pozadi. Taktička greška protinvika može i dovesti do evenutalnog gola. Takođe ekipa neće biti ofanzivno jaka ni u narednoj utakmici budući da su se samo branili čitavu utakmicu.
Logičan je to slijed događaja.
Defanzvivan pristup utakmice znači da je protivnik superiorniji u utvorenoj igri.
Kada govorimo o konstantnom branjenju, dolazimo do suštine problema. Ekipe koje su od prve minute u podređenom položaju i samo se brane unaprijed priznaju da je protivnik superiorniji i prihvataju plan B. Trkom pokušavaju nadoknaditi razliku u kvalitetu, ali ako cijelu utakmicu ne igraju s loptom prema naprijed, nisu uigrane u napadu, nisu ništa stvorile i jednostavno ne mogu postići gol.
Takva taktika može povremeno proći u Premier ligi, ali u Americi, na visokim temperaturama, jednostavno ne funkcioniše. Ovakve ekipe fizički padaju i mnogo su sklonije povredama. Premier liga je zbog klimatskih uslova i intenziteta potpuno specifično takmičenje.
Barcelona je ponizila Newcastle u Ligi prvaka.
Newcastle je jedne sedmice pobijedio Chelsea, a zatim ga je Barcelona potpuno nadigrala upravo zato što se protiv nje nije moguće samo braniti. Barcelona je razbila Newcastle u dvije utakmice i pokazala koliko je teško opstati kada se ekipa oslanja isključivo na defanzivu.
Njihov Pristup utakmici i turniru je sramotan.
Doći na Svjetsko prvenstvo i igrati isključivo odbranu, bez ikakve igre prema naprijed, predstavlja veliko razočaranje u modernom fudbalu, u vremenu kada su informacije dostupne svima i kada protivnici vrlo brzo pročitaju takvu taktiku. Pokušaj da se veliki selektori nadmudre isključivo branjenjem pokazao se kao pogrešan.
Hugo Borss selektor je Južne Afrike
Selektor Škotske, koja je razočarala na ovom prvenstvu.
Gdje su sada Gana i Panama, koje su svoje reprezentacije predstavile kao velike takmičare? Gdje su Obala Slonovače, Egipat, Iran i Južnoafrička Republika? Gdje su selektori i imena koji su plaćeni milionima da vode ovu ekipu, a nisu uspjeli stvoriti dvije prave prilike tokom čitavog turnira?
Stvorili su sve iz grča!
Zbog čega toliki troškovi, putovanja i ulaganja ako je jedina ideja konstantno branjenje? Zar neko drugi nije mogao voditi te reprezentacije i razviti prepoznatljiv način igre? Zašto su savezi izdvajali toliki novac ako nisu dobili nikakav napredak?
Ko će odgovarati za Urugvaj i Marcela Bielsu? Koji je izuzetno neugdan čovjek i nije uspješan glavni trener. Ko će odgovarati za nastupe Južnoafričke Republike? Zašto su gotovo sve afričke reprezentacije doživjele neuspjeh i debakl, izuzev Maroka?
Kako je Švicarska uspjela doći do četvrtfinala uprkos ograničenom individualnom kvalitetu? Da li je Austrija podbacila? I na kraju, ko je natjerao Bosnu i Hercegovinu da igra gotovo isključivo defanzivan fudbal?
About the Author
