Srećko Šijaković 
João Pedro pokazao je tragove svoje genijalnosti kao napadač na svom prvom turniru za Chelsea, na Svjetskom klupskom prvenstvu, kada je postizao sjajne golove i bio apsolutno fantastičan. Danas, kada ovo govorimo, bez pretjerivanja govorimo o igraču za kojeg se može diskutovati da je bolji i kompletniji fudbaler od Colea Palmera, samim tim i najbolji igrač Chelseaja.
Utrčavanja, snaga i ozbiljnost u finišingu ključni su elementi.
Njegovo kretanje, utrčavanja, snaga i ozbiljnost u finišingu na ekstremnom su nivou. On je najraznovrsniji fudbaler kojeg Chelsea ima i najbolja, tj. najkompletnija devetka možda u istoriji ovog kluba, ali nije najbolji napadač, tj. finišer i kiler, budući da tokom utakmica ima puno zadataka između linija. João Pedro tako biva fizički preopterećen umjesto da mu se da više prostora prema naprijed kako bi sačuvao više energije i kako bi zabijao veoma vrijedne golove.
Pozicija João Pedro nije klasični napadač
João Pedro nije klasični napadač, te se vidi da je u omladinskim kategorijama igrao kao ofanzivni vezni i krilo a ne kao samo centarfor. Sve ovo potiče od toga što je João Pedro u mlađim kategorijama igrao kao ofanzivni vezni i krilo, te nije razvio golgeterski instinkt igrača koji stoji u šesnaestercu i čeka loptu, već onoga koji trči između linija, čak povezuje igru i razumije je i na osnovu toga igra.
Kod Liama Roseniora João Pedro izgledao je dobro. Međutim, on je od Brazilca tražio da se ubacuje između linija, čak i da se vraća pozadi, pa je tako João Pedro gubio svježinu i nije zabijao onda kada je trebalo. Da je bio defanzivno i trkački rasterećen, mogao je imati snage za te željene trkove i golove.
Njegova uloga kod Xabija Alonsa
Tako da je njegova uloga kod Alonsa 500 puta jača nego ona kod Roseniora, ali João Pedro treba da zna da je on napadač i da ne treba uvijek pratiti loptu, već da treba otići naprijed i završiti akciju. João Pedro nevjerovatno prati igru i to ide sjajno, ali da bi postizao golove, potrebna mu je snaga koju gubi dok leluja između linija. Osim ovog aspekta, Chelsea ima idealnog igrača i idealnog napadača.
Zato ga je Maresca potcijenio!
Sve ovo potiče od pozicije Joãoa Pedra, koji može igrati kao devetka, može i kao desetka i kao oba krila, tako da on učestvuje u igri, te ga je zato Maresca potcijenio kao napadača. João Pedro treba da odbaci ono što je radio kao desetka kada je povezivao igru i treba da postane napadač sa velikim instinktom, za šta ima vremena jer je ugovor sa Chelseajem nedavno produžen.
João Pedro mogao bi u budućnosti osvojiti Zlatnu loptu.
João Pedru upravo ovo nedostaje da bude osvajač Zlatne lopte u narednih nekoliko sezona. On to može, on ima taj kvalitet da napadne i osvoji Zlatnu loptu. Njegova snaga i instinkt u napadu, osjećaj za prostor i ubacivanje, praćenje igre, visina i završnica — sve to vodi Chelsea ove sezone. Napadač koji ima nevjerovatan instinkt i koji nevjerovatno igra za ekipu.
Napadača, da bi zabijao golove, treba poštedjeti previše trke između linija tokom utakmice kako bi se izbjeglo nepotrebno trošenje energije i kako bi igrač imao dovoljno snage da zabije gol.
Njegova završnica jedan na jedan je fantastična, s tim što mu kretanje prema naprijed treba odobriti i insistirati na tome umjesto da ima previše defanzivnih zadataka, jer napadač mora da bude odvezan ako treba da zabije gol. Ovo ne znači da ne valja to što on osluškuje igru protivnika. Naprotiv, samo treba da se dozira trošenje, tj. umaranje.
Ovo samo znači da se ne treba previše potrošiti, kao što se sa Roseniorom već desilo, pa neće imati snagu da istrči neku kontru i zabije gol. Potrebna mu je ta ključna snaga.
To Liam Rosenior nikako nije shvatio, te je opteretio svog centralnog napadača.
João Pedro bolji je fudbaler od Diega Coste.
João Pedro je već danas bolji igrač i bolji napadač nego što je to Diego Costa ikada bio. Takođe je bolji igrač nego što je Didier Drogba ikada bio, međutim, fali mu ono iz omladinskih škola gdje nije igrao napadača, pa se zato João Pedro na terenu ne ponaša samo kao napadač i nema taj instinkt konstantnog napadanja ključnih prostora za zabijanje golova.
Njegova ofanzivna pozicija u omladinskim kategorijama napravila je drugačijeg igrača, koji puno bolje koketira sa linijama i koji mnogo bolje prati igru i učestvuje u njoj i od Drogbe i od Coste. Njegovo razumijevanje fudbala koji igra Chelsea nevjerovatno je, a njegovo kretanje pokazuje da je u omladinskim kategorijama bio ofanzivni vezni i krilo, jer sjajno koristi desnu nogu, a to mu pomaže kao finišeru.
Njegova zamjena u Chelseaju je Danny Welbeck, koji je isti profil igrača, što pokazuje kako Alonso želi dva Joãoa Pedra, s tim što Welbeck stoji više prema naprijed i puno više se ponaša kao centarfor.
Dovođenje Welbecka koji je tu da bude zamjena Brazilcu, pokazuje koliko Xabi Alonso gradi igru na brazilskom napadaču i koliko cijeni Joãoa Pedra kao fudbalera.
Kako se João Pedro može koristiti, Alonso je pokazao i Maresci i Rosenioru
Ovaj dvojac (Welbeck, i João Pedro) igrao je zajedno u Brightonu, a zamjena jednog za drugog posebno je fantastična. Kao dokazani napadač iz Premijer lige, Welbeck, i João Pedro mogu igrati zajedno, što će možda Chelsea isprobati u kupovima.
Budući rezervni napadač je Emegha, dok je Welbeck tu dok je potreban i dok može pomoći igračima sa svojim iskustvom, znanjem, mirnoćom i dok može pomoći ekipi na terenu.
João Pedro pod Rosneiorom
João Pedro savršeno osluškuje igru za ovo vrijeme i to mu je ubjedljivo najveća vrlina. Međutim, treba otići naprijed i zabiti i napadati ključne zone, a sa stalnom trkom između protivničkih bekova i štopera on će se fizički umoriti i neće uspjeti postići ključni gol jer će mu faliti snage kao prošle sezone protiv PSG-a kada je na klupi sjedio Liam Rosnenior.
On ne treba uvijek igrati sa sva tri štopera i bekom iza sebe jer će izgubiti fizičku snagu koja je ključna. Nekada on može zabiti i protiv odbrane koja nije postavljena valjano i to se može desiti tako je lakše zabiti gol nego na odbranu koja je uvijek postavljena. João Pedro treba tražiti taj prostor čekati loptu i napadati ga kao napadač.
To bi trebalo da mu bude lakše, i jeste puno lakše od stalne trke među igračima i osluškivanja igre. Za igrača njegovih kvaliteta sigurno je lakše.
Srećko Šijaković
About the Author
