Srećko Šijaković Zašto ljude toliko bole Lionel Messi i Argentina?
Mnogima smeta Argentina na ovom Svjetskom prvenstvu. Mnogi ih smatraju slabima i iz kola u kolo tvrde da će ispasti u narednoj rundi. “To je to, sada ispadaju”, ponavljalo se nakon gotovo svake utakmice.
Fudbalski bogovi s Olimpa – Lionel Messi i Julián Álvarez.
Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Takvo potcjenjivanje omogućilo je Argentini da potpuno rasterećeno pobjeđuje u svom dijelu žrijeba i izbori plasman u finale.
Napadi na Argentince često prelaze granice sportske kritike i prerastaju u govor ispunjen mržnjom, nacionalizmom i teorijama zavjere.
Ipak ovo je pozitivno uticalo na ekipu Argentine.
Uslijedili su napadi na Argentince u talasima, bez ozbiljnih argumenata. Paradoksalno, upravo su takvi napadi značajno smanjili pritisak na argentinsku reprezentaciju i omogućili joj da potpuno rasterećeno nastavi svoj put do finala.
Mnogi mediji i televizijski voditelji nameću svoje mišljenje, koje veliki broj ljudi zatim nekritički prihvata kao vlastiti stav. Važna je minimalana doza logike i poestovječivanje sa istim u određenom dijelu. Slijede lajkovi i podjeljivanje njihovih prizmenih stavova kao priča o kosi koja postaje dio svakodnevnice i nažalost takođe komunakcaije među ljudima.
Živimo u vremenu u kojem mnogi ljudi ne žele ni sami razmisliti ni formirati vlastito mišljenje. Umjesto toga, prate pojedine medije i komentatore koji im serviraju svoje stavove. Oni ih prihvataju bez puno razmišljanja, a zatim se stihijski okome na Argentinu, Lionela Messija, Thomasa Tuchela i mnoge druge. Gotovo niko nije pošteđen, a posebno je sramotno otpisivanje i vrijeđanje aktuelnih svjetskih prvaka uz uvjerenje da pojedinci znaju apsolutno sve.
Mržnja je njihov najveći problem.
Stalno se ponavljaju priče kako se “sve namješta Messiju”. Objavljuju se isječci i snimci u kojima pojedini novinari proizvoljno tumače događaje sa Svjetskog prvenstva, a zatim se stvara masa koja bez ikakvih dokaza govori da je FIFA namjestila takmičenje.
Takve tvrdnje nemaju nikakvo ozbiljno uporište. Ja vas uvrjeravam da je tako.
Utakmica Egipta protiv Argentine bila je posebna priča. Mnogi su tada bili ujedinjeni u jednom – želji da Argentina ispadne.
Kvalitet fudbala koji igra Argentina znatno je veći od onoga koji prikazuje Egipat. Ipak, tih dana mnogi su više hvalili Egipat, iako je nivo njihovog fudbala objektivno znatno niži. Osim Mohameda Salaha, Egipat nema veliki broj igrača vrhunske individualne klase, dok Argentina raspolaže daleko kvalitetnijim i talentovanijim kadrom te igra raznovrsniji i kvalitetniji fudbal prmea naprijed.
Time smo riješili jednu dilemu – Argentina je jednostavno kvalitetnija reprezentacija od Egipta. Po kvalitetu igrača, taktičkoj organizaciji i nivou fudbala koji prikazuje, Argentina je ispred Egipta i zasluženo je prošla dalje.
Iako su tih dana mnogi veličali Egipat, činjenica je da aktuelni svjetski prvaci nisu zaslužili eliminaciju. U utakmicu su ušli sporije nego što se očekivalo. Zato je njihov prolazak bio potpuno zaslužen.
Kvalitet fudbala trebao bi biti glavni kriterij pri ocjenjivanju utakmica. U konačnici, trebalo bi da dalje prođe ekipa koja igra bolji fudbal i koja svojim kvalitetom zasluži pobjedu na terenu.
Egipat trebao izbaciti Argentinu a to su govorili svi zato mi ovo i pišemo. Činjenica da je Egipat vodio 2:0 u 84. minuti, koliko god se puta to ponavljalo, ne mijenja suštinu. Da je Argentina tada ispala, fudbal bi ostao bez jedne od najboljih reprezentacija turnira. Argentina igra kvalitetniji, moderniji i kompletniji fudbal od Egipta, a upravo kvalitet igre treba biti odlučujući kriterij.
Upravo su oni koji su Argentinu stalno proglašavali autsajderom dodatno doprinijeli tome da ova reprezentacija bez velikog pritiska stigne do finala. Govorilo se da nemaju kvalitet, da neće daleko dogurati i da nemaju nikakve šanse. Potcjenjivanje nikada nije dobra stvar.
Argentina ima svoje velike mane. Istina je to.
Argentina ima svoje velike mane. To je činjenica. Kao i svaka reprezentacija, nije bez nedostataka i određeni aspekti njihove igre i ponašanja mogu biti predmet opravdane kritike.
Ponašanje Enza Fernándeza i mnogih drugih argentinskih igrača na terenu nije ispravno. To je činjenica i takvo ponašanje zaslužuje kritiku.
Možete kritikovati ponašanje Enza Fernándeza ili pojedinih argentinskih reprezentativaca ako smatrate da za to postoje razlozi. To je legitimno mišljenje. Međutim, omalovažavati kvalitet ove reprezentacije nema nikakvog smisla. Mnogo korisnije bilo bi analizirati kako zaustaviti Argentinu nego unaprijed tvrditi da ne vrijedi.
Protiv Engleske se najbolje vidjelo zašto je Argentina u finalu. Engleska je vodila, ali su Argentinci preuzeli kontrolu nad utakmicom, zavladali posjedom lopte i potpuno promijenili tok susreta. Mnogi nisu ni upozoravali na njihovu snagu jer su ih unaprijed otpisali.
U velikom finalu mnogo će zavisiti od španske odbrane. S druge strane, Argentina u napadu ima Lautara Martíneza, Juliána Álvareza i Lionela Messija. To je napadačka linija koja svakome može stvoriti ozbiljne probleme i Argentina ima sasvim realne šanse da osvoji naslov, bez obzira na sve što se govori.
Nažalost, često se stvara atmosfera u kojoj dominiraju negativne emocije. Umjesto mangupske i precizne i objektivne analize i poštovanja prema protivniku, mnogi biraju omalovažavanje i mržnju i u ovome momentu do se dešava. Oni psuju ono mrze oni vrijeđaju njhovi opori jezici toksični su i odaju nesigurnost.
Zašto ljude toliko bole Lionel Messi i Argentina?
Zato što su uvijek pobjeđivali i dalje pobjeđuju. Zato što i dalje pobjeđuju. I zato što su obilježili jednu fudbalsku eru.
Ako Argentina sutra postane svjetski prvak, to neće biti zbog inata niti zbog želje da nekome nešto dokaže. Ako pobijedi, pobijediće zato što bude igrala bolji fudbal od svog protivnika. Fudbal se osvaja kvalitetom, taktikom, karakterom i onim što pokažeš na terenu, a ne inatom.
Niko se ne inati vama. Naprotiv, upravo se mnogi inate Argentini i Lionelu Messiju, pa zbog toga odbijaju priznati ono što vide na terenu.
Pobjednici poštuju protivnika i nastavljaju dalje. Gubitnici često traže izgovore i ostaju zarobljeni u ogorčenosti.
Pobjednici praštaju. Gubitnici vječno mrze.
Ne treba vam ih zato biti žao, niti malo. Niti jedne sekunde.
About the Author
