Kako je Španija osvojila Svjetsko prvenstvo? Drugi dio: Napad – Posljednji dašak Hronika Svjetskog prvenstva
Srećko Šijaković Ovo su najčešći obrasci napada reprezentacije Španije. Na ove načine selekcija Luisa de la Fuentea najčešće je stvarala višak tokom prvenstva. Njihov način napadanja bio je najbolji i najoriginalniji na turniru, zbog čega je Španija, zahvaljujući svojoj ofanzivnoj raznovrsnosti, bila najbolja reprezentacija Svjetskog prvenstva.
Iako se osnovna ideja napada preko Oyarzabala nije pokazala dovoljno uspješnom, ona je predstavljala temeljni princip igre Luisa de la Fuentea. To najbolje pokazuje potpunu kontrolu koju selektor ima nad svojom ekipom, kao i sistematičan rad koji je godinama gradio.
Njegov sistem danas je stvorio svjetske prvake koji su izuzetno taktički prilagodljivi, uporni, mladi i sposobni da u svakom trenutku pronađu najpametniji način na koji će napadati protivnika. Upravo ta sposobnost prilagođavanja i pronalaženja različitih rješenja bila je jedna od najvećih snaga Španije na ovom turniru.
Ko je bio najbolji, a ko najlošiji prema naprijed u Španiji?
Ferrán Torres pokazao se kao najbolja opcija u napadu Španije, dok je Oyarzabal bio najlošija i najmanje efikasna varijanta tokom ovoga prvesntva.
Oyarzabal je bio prva opcija u napadu koja se nije pokazala kao dobra opcija. Međutim, to nije zabrinulo Španiju jer je Luis de la Fuente veliki stručnjak koji je imao spremna druga rješenja.
Upravo načini napadanja Španije bili su ključni u osvajanju Svjetskog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi.
Kako je De la Fuente razmišljao prema naprijed?
Osvježenje je donijelo više različitih načina napada, a ulazak Ferrana Torresa s klupe pokazao se kao pun pogodak u odnosu na Oyarzabala, koji nije opravdao ulogu prvog napadača. Ipak, Oyarzabal nije bio jedini plan Španije. Kada prvi način napada nije donosio rezultat, De la Fuente je imao spremne druge taktičke ideje i različite obrasce kojima je njegova reprezentacija stvarala prilike i postizala golove.
Upravo ta taktička raznovrsnost i sposobnost da prilagodi napad različitim situacijama bili su jedan od ključnih razloga zbog kojih je Španija osvojila Svjetsko prvenstvo.
- Španija je pod vodstvom Luisa de la Fuentea na ovom turniru napadala veoma raznovrsno. Osnova njihove igre bilo je oslanjanje na Oyarzabala, fudbalera koji igra kao lažna devetka i postiže golove iz neuobičajenih zona van kaznenog prostora. Španija je na ovaj način igrala još tokom kvalifikacija, gdje je upravo takav sistem donio veliki broj pogodaka i ofanzivnu raznovrsnost koja je ostala jedno od glavnih obilježja njihove igre i na Svjetskom prvenstvu.
2. Međutim, oslanjanje na Oyarzabala nije prošlo najbolje na ovom Svjetskom prvenstvu. Zbog toga se opcija s Ferranom Torresom u vrhu napada pokazala kao pun pogodak. Oyarzabal nije bio dovoljno dobar u završnici, za razliku od napadača Barcelone, koji je briljirao tokom turnira i svoj odličan nastup krunisao pogotkom u finalu Svjetskog prvenstva.
3. Prodori Marca Cucurelle i Baene nisu bili na dovoljnom nivou, posebno s Baenine strane koji je još i krlo.
Prodori Marca Cucurelle i Baene nisu predstavljali jednaku opasnost kao neki drugi napadački obrasci Španije. Posebno se to odnosi na Baenu, koji nije uspio donijeti dovoljan kvalitet i konstantnost u završnoj trećini terena.
Drugi način napada jesu prodori Marca Cucurelle s lijevog beka u saradnji s Baenom, koji u reprezentaciji Španije igra izrazito lijevo krilo.
4. Ulazak Nica Williamsa promijenio je finale
Baena jednostavno nije bio dovoljno dobar prema naprijed i Španija se nije mogla osloniti na njega u napadu. Međutim, Nico Williams, koji je u finale ušao s klupe za rezervne igrače, pokazao je da je upravo on donio razliku. Bio je dovoljno kvalitetan da napravi ključnu asistenciju za toliko željeni gol u finalu Svjetskog prvenstva.
Njegov ulazak donio je više brzine, prodornosti i direktnosti u napadu, što Španija do tog trenutka nije imala. Upravo zbog toga Williams je postao jedan od ključnih igrača u osvajanju titule svjetskog prvaka.
5. Ubacivanja Mikela Merina iz drugog plana
Međutim, Oyarzabal i Merino potpuno su različiti tipovi igrača i imaju gotovo potpuno različite uloge u svojim ekipama.
Merina je izuzetno teško zaustaviti kada se ubacuje iz drugog plana, a upravo ta kretnja često pravi razliku protiv organizovanih odbrana.
6. Napadi preko Laminea Yamala
Napadi preko Laminea Yamala omiljena su taktička opcija Luisa de la Fuentea.
Kada je Yamal bio na terenu, Španija je gotovo svaki napad gradila preko njega. To je značilo da je protivnik uvijek morao zatvarati Yamala na desnom krilu i prilagođavati kompletnu defanzivnu strukturu njegovim prodorima. Ekipe su bile primorane igrati u izrazito defanzivnoj formaciji jer je Yamal konstantno napadao njihovu posljednju liniju.
Najvažniji i individualno ubjedljivo najbolji igrač reprezentacije Španije Lamine Yamal.
Najvažniji i individualno ubjedljivo najbolji igrač reprezentacije Španije stalno je bio na lopti. Neprestano je ulazio u driblinge i prodore s desne strane, zbog čega su se protivnici grčevito branili i često slali po dvojicu igrača na njega.
Tokom cijelog Svjetskog prvenstva bio je izuzetno impresivan i nevjerovatno konstantan te je predstavljao ključnog igrača svoje reprezentacije. Njegova individualna kvaliteta bila je jedan od glavnih razloga zbog kojih je Španija osvojila naslov svjetskog prvaka.
About the Author
