
Ovo je cijena igranja hrabrije s domaćom ligom i igranja hrabro, od čega je Dalić s razlogom toliko bježao. To je priča o neuspjehu i razočaranju i hrabrom fudbalu koji ne uspijeva, ali je to hroničan problem i to je mandat Zlatka Dalića u reprezentaciji Hrvatske.
Kada su na vrhuncu vladavine Zlatana Dalića mediji i obični puk u Hrvatskoj sebe svrstavao u najveću fudbalsku elitu, na razini jedne Francuske, mnogi ljudi koji su znali o čemu se radi govorili su kako Hrvatska nije dovoljno jaka, kako se leti previsoko, a sve je to kulminiralo na Svjetskom prvenstvu protiv Engleske, protiv koje je Hrvatska izgubila.
Engleska kao bumerang – prvi put lekcija nije naučena.
Međutim, dva puta su se u toj utakmici Svjetskog prvenstva uspjeli vratiti nakon 1:0 i 2:1. Tako nije bilo juče. Međutim, problem je bio u tome što se nije govorilo o tome da je Hrvatska imala sreće protiv Engleske. Došla je druga utakmica sa Engleskom u kojoj nije bilo sreće pa su sada Bilićevi momeci izgubili 0:7 na domaćem stadionu.
Trebao je Zlatko Dalić, kada se izvukla Engleska na Svjetskom prvenstvu, da kaže iskreno da Hrvatska tu nema šanse i da će izgubiti tu utakmicu, kao što je Norveška od Francuske izgubila i prije toga izašla s drugom postavom.
Norveška je izašla s drugom postavom i priznala inferiornost porazom u grupi od Francuske, od koje su i izgubili, a pošto je to bila utakmica u grupi, prošli su dalje jer su bili pametni i nisu rasipali energiju kao Hrvati protiv Engleske.

Norvežani su prošli Brazil na tom Svjetskom prvenstvu kasnije u fazi eliminacije. Za nešto ovako treba snage od strane selektora. To je imala Norveška, a Hrvatska nije. U Hrvatskoj se pričalo kako se može pobijediti Engleska a tim Thomasa Tuchela tek je rastao.
Zlatko Dalić se nakon poraza u prvom kolu uspio proći dalje u grupi

Trebalo je samo reći: „Engleze mi ne možemo pobijediti, bolji su od nas.“ Da se ta utakmica igrala u drugom terminu, poslije, Hrvatska ne bi zabila gol i opet bi izgubila.
Zar je toliko teško reći istinu da je Engleska daleko ispred?
Je li se 0:7 moglo spriječiti?

Uzemljenje i pad bili su brutalno teški.
Medijska bahatost kulminirala je nakon eliminacije od Portugala i priče o kosi.
Bahato svrstavanje sebe u najveće fudbalske nacije te igranje sa svjetskom silom Portugalom, gdje se pričalo o nekoj nepostojećoj kosi, a ta bahatost i taj pristup sada su došli na naplatu. Hrvatska je daleko od Francuske i povratak u realnost. Bahatost, ali kosa je dio tijela.

Hrvati su sebe poredili s najskupljom ekipom na svijetu, Francuzima, i umislili su da su im to veliki rivali, a na njihovom nivou su Turska i Bugarska. To je bila hrvatska realnost. Međutim, po medijskim izvještajima, Hrvatska je bila oštećena protiv Portugala, koji je prošao realno jer je bio bolji tim.
Nisu pomogli takvi naslovi medija iz Hrvatske, već su brutalno koštali ovu ekipu, koja je doživjela sunovrat i ponor. Energija je potrošena u krivom pravcu i stvorila je lažnu sliku nepripadanja poraza kao realnosti.
Portugal je bio bolji od Hrvatske i pobijedio ih na Svjetskom prvenstvu.
Dakle, prije svega, za uspjeh u sportu treba pristojnost ljudskog, a ne bahatost. Treba se znati ko pripada gdje i tačan kvalitet ekipe. Da se nije poredilo sa Francuskom, koja ima najskupljih startnih jedanaest na svijetu, Hrvatska ne bi bila u ovoj situaciji.

Vratila se Hrvatska tokom Svjetskog prvenstva dva puta protiv Engleske, ali dva puta slučajno jer su iznenadili Engleze. Sljedeća utakmica završila je 7:0, isto sa Engleskom juče u Rijeci.
Treba se znati gdje tim pripada. Slaven Bilić u reprezentaciji je drugi put u karijeri i došao je da pomogne svojoj državi i dva puta ništa nije kriv za ovo. On je naslijedio ekipu koja je igrala zadnju utakmicu na Svjetskom prvenstvu u junu i koju je od 2017. vodio drugi selektor.
Slaven Bilić vodio je Hrvatsku u dvije utakmice do sada, igrao s najtežim mogućim protivnicima. Ekipa od juna nije igrala, nakon odlaska Zlatka Dalića, koji je za selektora predlagao Ivicu Olića.
Bilić je uzeo ekipu u periodu poslije neuspjeha na Svjetskom prvenstvu i tretirao situaciju kao da je sve u redu.
Biliću dajte vremena da uigra ekipu i igrače te ga pustite da radi ono što on hoće. Da se mediji odmah sklone iz reprezentacije i da daju punu podršku selektoru, a ne da produbljuju krize. Bilić ima iskustva i zna tačno šta da uradi, a problem je što je tretirao ekipu kao da je sve normalno, a ne kao da je u pitanju velika kriza.
Slaven Bilić odigrao je dvije utakmice u Ligi nacija. Imao je protivnike polufinaliste Svjetskog prvenstva, Englesku, koja je puno kvalitetnija i bolja nego na ljeto, i Španiju, koja je evropski i svjetski prvak. Slaven Bilić nije odgovoran za stanje u ekipi, te je selektor dviej utakmice dok je Zlatan Dalić vodio ekipu osam godina, a njegova krivica su jedino startnih jedanaest u dvije utakmice.

„To je zaista bilo loše.“
Slaven Bilić jako loše je birao Perišića lijevo, u odbrani Gvardiola i Vuškovića se tretira kao najbolji na svijetu, međutim, protiv Engleske bilo je vidljivo da su se defanzivci Hrvatske izmicali kod ubacivanja Engleza. Nisam nikakav pobornik teorija zavjere, međutim, bilo je jasno da se bar jedna strana odbrane izbječi u prvome poluvremenu. Blok nije rađen, a noge su sklanjane.
Možda je ipak u pitanju nepripremljenost na nevjerovatno kvalitetne brze i okomite Engleze, koji su bili tako brzi, jaki i precizni da su hrvatski defanzivci bili nespremni.

Tvrdiće sada svi da je Bilić kriv sada, a on vodi ekipu dvije utakmice protiv najboljih ekipa na svijetu (Engleska i Španija) koje su u najboljoj formi. Krivi su oni koji su se nadmetali sa Francuzima, dok je nivo Hrvatske bila reprezentacija Turske.
Za sve postoji kategorija, snaga te realnosti i umjerenost i poniznost koje pomažu uspjehu. Bahatost i poniznost nisu ista kategorija. Pas i mačka ne žive u istim uslovima.