Srećko Šijaković 
Najveća greška Thomasa Tuchela na ovom Svjetskom prvenstvu već je opisana od mnogih, a radi se o svjesnom sabijanju svoje ekipe u vlastiti kazneni prostor i gubljenju balansa koji je imao sa Declanom Riceom u veznom redu. Takođe, izlaskom Anthonyja Gordona i uvođenjem defanzivca nestao je pritisak koji je Gordon vršio na zadnju liniju Argentine. Ni vađenje Reecea Jamesa iz igre i uvođenje štopera nije pomoglo.
Međutim, ovdje govorimo o fundamentalnoj grešci koju je Tuchel napravio u samoj osnovi i DNK reprezentacije koju vodi. Glavni trener i menadžer ekipe određuje način na koji njegov tim napada već na prvom sastanku sa ekipom tj. na prvom treningu, sa koliko igrača se brani i da li će se braniti sa svim igračima iza lopte. Nažalost, fudbal se danas promijenio i ovakav način igre postao je sve češća pojava.
Thomasa Tuchela brani se sa svim igračima iza lopte.
Engleska Thomasa Tuchela brani se sa svim igračima iza lopte. Na taj način Tuchel je izmorio svoje igrače jer je zahtijevao da svi učestvuju u odbrani. Igrači su se povukli duboko nazad i pozvali Argentinu da napadne. Kada se svi igrači nalaze iza lopte protiv veoma kvalitetne Argentine, povratak u napad postaje izuzetno težak.
Vozio je Ferrari, a sipao gorivo za Fiat.
Ne možeš od Gordona i ostalih talatnvoanih zvijezda tražiti da igraju odbranu i stoje povučeno na svome dijelu terena. Palmer – Rosenior situcaija ponovila se u Engleskoj.
Tjerati engleske zvijezde, koje su ofanzivno nevjerovatno kvalitetne i skupe, da neprestano igraju odbranu znači dugoročno trošenje ekipe i korištenje ofanzivaca u ulozi koja nije njihova najveća vrijednost.
Zbog toga je Tuchel branio svoj gol sa igračima koji nisu stvoreni za takvu vrstu odbrane, što je kasnije dovelo i do dodatnih defanzivnih izmjena. Takav razvoj utakmice bio je potpuno logičan nastavak njegove početne ideje.
Napadač na terenu da bi zabijao golove on mora biti rasterećen od igranja defanzive jer se troši ako igra pozadi.
Harry Kane je igrao pozadi u grupnim utakmicama te je progravao pasovima prema naprijed.
Ne mogu se svi igrači na terenu koristiti prvenstveno za odbranu. Ako je želio da Harry Kane postiže golove i bude ključni igrač, morao ga je osloboditi velikog dijela defanzivnih zadataka kako bi bio odmoran i svjež u završnici. Međutim, Thomas Tuchel koristio je Kanea duboko u sredini terena, pa čak i u odbrani tokom prvih utakmica. Zbog toga u završnici akcija nije imao potrebnu svježinu za postizanje golova.
Zato je Kane bio katastrofalan kasnije na terenu.
Čak su i ocjene Harryja Kanea na SofaScoreu u posljednje tri utakmice bile veoma loše, što je, prema mom mišljenju, posljedica Tuchelove taktike u kojoj svi igrači učestvuju u odbrani. Kane je mnogo trčao iza lopte, a u njegovim godinama to ostavlja posljedice. U završnici nije bio dovoljno svjež, precizan i koncentrisan.
Pouka je jasna. Ako napadač istovremeno igra odbranu i napad, konstantno trči i pokušava osvajati loptu, u velikim utakmicama neće imati dovoljno energije i kvaliteta u završnici. Upravo se na ovakvim detaljima odlučuju najveće utakmice, uključujući i one u Ligi prvaka, a na isti način Engleska je izgubila ključnu bitku.
Napadač mora prvenstveno igrati napad. Mora biti odmoran i maksimalno koncentrisan kako bi postizao golove. Sve ostale taktičke ideje koje ga pretvaraju u dodatnog defanzivca, po mom mišljenju, dugoročno i kratkoročno štete ekipi. Zato mislim da je ovo najveća i ujedno najkardinalnija greška Thomasa Tuchela u vođenju Engleske reprezentacije.
Thomas Tuchel i Liam Rosenior obojica prave istu grešku.
Slične greške pravio je i bivši menadžer Chelseaja Liam Rosenior, čija je osnovna ideja bila da se svi igrači brane. Zbog toga je Cole Palmer igrao izrazito defanzivnu ulogu na desnom krilu, što se pokazalo kao pogrešno rješenje.
Šta se to desilo u Cheleseaju prošle zime?
Rosenior nije volio ofanzivan i rizičan fudbal jer je prioritet davao tome da njegova ekipa ne prima golove. Joao Pedro je u ključnim utakmicama često igrao između linija sa velikim defanzivnim obavezama, zbog čega je bio marginalizovan.
U šest utakmica Premijer lige od njega se prije svega tražila odbrana, a tek doprinos u napadu je izostao jer Brazilac nije imao dovoljno snage prema napried.
Brane li se ekipe sa svim igračima iza lopte? To je danas jedno od prvih pitanja koje se postavlja kada novi menadžer preuzme ekipu. Nažalost, sve više trenera svoju igru zasniva na principu da svi igrači moraju učestvovati u odbrani. To je postalo stvarnost modernog fudbala a takvo nešto prije dvije ili tri decenije bilo je poptuno nezamislivo u fudbalu.
Kod brojnih trenera upravo je takva filozofija temelj njihovog taktičkog sistema. Međutim, ona često dovodi do toga da se troše ofanzivni igrači, gubi balans ekipe i smanjuje napadačka prijetnja. Upravo je takav pristup doveo do taktičkog raspada Engleske u ključnoj utakmici za plasman u finale Svjetskog prvenstva. Iako je Engleska imala prednost i kontrolu nad utakmicom, odabirom da se svi igrači povuku u odbranu izgubila je ono što ju je do tada činilo boljom ekipom. Argentina je bila potpuno spremana da to iskoristi.
About the Author
